Пређи на главни садржај

Čitam: Tvrđava, Meša Selimović


Lepo je kad od knjige očekujete mnogo, a to i dobijete!

Ovo je moje drugo čitanje Selimovića, koje sam započela prošlogodišnjim čitanjem romana Derviš i smrt. Ne mogu vam opisati kakav je užitak čitati tekst u kome je svaka reč promišljena, s namerom napisana i smislena u kontekstu. Prateći sudbinu Ahmeta Šabe, kroz stilski perfektno pripovedanje, kroz život jednog čoveka prepoznajemo univerzalna pitanja koja se tiču svakog od nas.

Zato i postoji razlika između klasika i popularnog štiva: dok nas drugo zabavi i razonodi, ovo prvo nas  ostavlja malo blize odgovorima za kojima tragamo.

Nema potrebe da vam prepričavam radnju romana. Jednostavna je, a mnogi su Tvrđavu sigurno odavno procitali. No, nije na odmet podsetiti se zašto neke knjige zauvek ostaju u kućnoj biblioteci i zasšo su pri svakom ponovnom čitanju sveže, bezvremene i neprocenjivo vredne.

 

*Nesreća je kao vatra, istopi sve osim zlata.

*Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj,ali ovaj nikad više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više. Nikada: jedina konačnost.

*Zar je onda čudno što se uvijamo, krijemo, lažemo, mislimo samo na današnji dan i samo na sebe, svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni.

*Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.

- Ti bi otišla?

- Otišla bih.

- Zato što me ne voliš?

- Zato što te volim.

*Ovo je višak, ovo je sreća, koju hiljadu drugih nije moglo da razumije, jer nisu pošli mojim putem. Malo je ljudi u gradu moglo da kaže, možda samo ja, jedan jedini: srećan sam, živ sam. Drugi to nisu mogli, jer nisu visili nad ponorom.

*Tajna se duže pamti nego jasna istina.

*Teško državi za koju je opasan jedan jedini čovek. A nije on opasan po državu , već po nekoga ko misli da je država.

 

Natašina Čitaonica 2021.© Nataša Kasaš

Pratite na mrežama:     Instagram Facebook

 


 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Imam poklon za sve vas na Knjižičica online prodavnici!

  Imam poklon za sve vas! Koliko često se zapitate koji bi bio najlepši poklon za knjigoljupca? Na društvenim mrežama smo često komentarisali da, pored knjige, retko naiđemo na mesto gde možemo naći i po još koju sitnicu, tematski uklopljenu ili makar lepo upakovanu uz omiljeni roman. Još ako naručujete onlajn jer nemate vremena da obilazite deset prodavnica, knjižara i šopova da biste sve lepo upakovali, onda ste zasigurno u velikom problemu! Do skoro biste morali da naručujete barem sa tri različita sajta, a to onda nije ni praktično niti vam štedi vreme (dok dočekate sve tri porudžbine). Srećom, razvojem popularnog bukstagrama, to jest posebne zajednice knjiških moljaca na Instagramu koja je u poslednjih dve godine ekspodirala, i izdavači su uspeli da pronađu šta je sadržaj koji bolno nedostaje njihovim prodajnim mestima. Jer, kao što se ne bojimo da kažemo iskreno mišljenje o pročitanom, tako nam nije problem ni da ukažemo na nedostatke izdavačima. Naprotiv, srećni smo što se ...

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

 Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice.  Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i kra...

Čitam: Znakovi pored puta, Ivo Andrić

 Često se desi da, jedan za drugim, pročitam toliko romana da mi je potreban predah, mala pauza u kojoj pogledam po koju epizodu neke omiljene serije, film ili Bookvaliste.  Jedan od najboljih načina da osvežim male sive ćelije i da regenerišem um i vid je da uzmem nešto jednostavno, jezgrovito i klasično, što može da resetuje um a istovremeno probudi inspiraciju.  U najboljim danima, za vreme studija, sam mogla i tri knjige dnevno da čitam.  Sada baš i ne. Zato mi znači da imam pri ruci knjigu koja zadovoljava sve moje potrebe onda kad se opuštam ili prosto nemam vremena.   Znakovi pored puta su moj izbor i preporuka- uvek. Napisao ju je naš nobelovac, Ivo Andrić - prava je riznica mudrosti. Bezvremena. Još kada je imate u luksuznom izdanju u kožnom povezu, ta knjiga postaje pravo malo blago koje ima posebno mesto u biblioteci. Laguna je, uz to, odabrala moju omiljenu boju, pa je užitak potpun.  Volela bih kada bi bili toliko dobri da u istom ...