Пређи на главни садржај

HORIZONTI - Nataša Kasaš (odlomak iz zbirke)

 

Može biti bilo gde

 

Sanjam o bistrom bespuću

O buđenju dana daleko za brdima

O prašnjavom putu obraslim tišinom gorama

 

Sanjam o svetlosti običnog dana

O mirnom toku reke vremena

O jasnoj spoznaji, vernoj duši pričama

 

Može biti bilo gde, ta dolina smiraja

Besa, greha, taštine, daleko od okova

Svakidašnjeg života: može biti bilo gde!

 

Taj me san ne napušta

Kao refren vrati se

Bistre reči šarlatanski proročke:

Može biti bilo gde!

     *****

Pravi štimung

 

I sve je opet tu.

Raspakovane kutijice prošlog i tajnog

se opet naslažu po polici sjajne i nove,

I otvaram poklone iz kojih vire

moje iznenađene oči

i tvoj osmeh pun sna.

I opet sam samo ja,

samo tu,

u toj zaključanoj bajci

o snovima, cveću i gorčini.

     *****

Svemir je moja mera tišine

Moja oaza beskrajnog mira

Jer tamo gde si najviše ranjiv

Postaješ deo mračne dubine

 

Tamo gde uzdah ne daje zvuka

Gde nema straha jer nema kraja

Postaješ najzad ono sto jesi

Nevažna čestica zvezdanog praha

 

Tamo gde zdrobljen samoćom plutaš

Gde nemaš izbor no da se pustiš

Nemi horizont utehu pruža

Da sva je vera očaj za smislom

 

Svemir je moja mera tišine

Velika zavesa na kraju drame

Zvezde su moja mera divljine

Goriš do pakla u srcu tmine

     *****


Poručite Horizonte na ovom linku

Natašina Čitaonica 2021. sva prava zadržana

Коментари

Популарни постови са овог блога

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

 Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice.  Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i krajnje neod

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela

Kamij Lorans, Mogla bih to biti ja - preporuka za čitanje

  Zahvaljujući izuzetnim preporukama sa #bukstagram profila Manjini naslovi ovaj je roman našao put do mene.  Zaista sam srećna što ima mnogo profila i blogova koji u današnje vreme svoj sadržaj kreiraju na taj način da do vas stignu realne preporuke za čitanje i koji prave naslove i dobre autore izvode na svetlost dana gotovo svakodnevno! Tako je i roman Mogla bih to biti ja došao do mene, a samim tim i ova "vanredna preporuka" do vas. Da pređemo na štivo! Kamij Lorans je napisala jedan od najinteresantnijih romana koje sam pročitala ove godine. Ova psihološka drama je kolaž jedne priče ispričane iz više perspektiva. Svaka od njih nam daje novi ugao gledanja, novu percepciju kroz naraciju protagonistkinje Kler , četrdesetosmogodišnje profesorke, razvedene žene i majke dvoje dece.  Ona svoju priču izlaže u formi dnevničkih zapisa, a za tom varijantom događaja idu i beleške psihijatra, bivšeg supruga i spisateljice Kamij. Svi su upleteni u tumačenje događaja, svi imaju sv