Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови са ознаком miodrag majic

APRILSKO PRELISTAVANJE - PREPORUKE ZA ČITANJE

  APRILSKO PRELISTAVANJE Kada slavite oba Uskrsa, mesec u kome se obeležavaju ne ostavi mnogo vremena za čitanje.🥰 Ipak, ovde su, najpre, dva zanimljiva romana, Book Lovers Emili Henri, priča o ljubavi/prema knjigama/o knjigama, što je savršeni spoj za svakog romantičnog knjigoljupca, kao i roman Aleksandre Poter, Sledeće godine u ovo vreme. Book Lovers, Emily Henry Nora Stivens je književni agent na vrhu svoje karijere. Pročitala je "sve" što se pročitati da, ona zna svaki zaplet, svaki preokret u priči i kako svaka od njih završava... Kad sretne Čarlija, urednika izadnja u nameri da ostvare saradnju, sastanak slavno propadne i oboma je jasno da je to kraj njihove komunikacije i pre nego što je i počela.  Međutim, kad Libi, Norina sestra, pozove Noru na odmor u Sunshine Falls, mesto gde se odigrava radnja njenog omiljenog romana, točkići sudbine počinju da se okreću... Čarli je tu. Neizbežni susreti praćeni duhovitim dosetkama kojima sam se stvarno smejala, vrcava energij

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela

Čitam: Ostrvo pelikana, Miodrag Majić

Ostrvo pelikana, Miodrag Majić   Ostrvo pelikana, Miodrag Majić   ◊ Nikada ne mislimo dovoljno o tome na koliko se sve načina može uticati na tok nečijeg života. Poneka usputna odluka, reč, neizmerena, a izrečena, mogu da sruše ili osvetle nečiji svet. Živimo u trenutku u kome nema mesta za duboka promišljanja, nema vremena da zastanemo i posmatramo. Da merimo, pa da sečemo. Zato volimo da verujemo u sudove i pravdu. To nas uljuljkava, skida teret odgovornosti sa naših leđa: mi živimo svoje male živote, a za kaznu ima ko da se brine. Naša sa vest je čista. Zagledamo li se dublje u u bilo čiji život, videćemo da je sastavljen iz pažljivo tkane mreže naizgled nasumičnih događaja, slučajnih susreta. Onda, u jednom trenu, vidite uzročno-posledičnu, neumoljivu vezu koja je uporno, od prvog momenta, poput efekta leptira, vodila do neočekivanog obrta, do stanja koje je nemoguće vratiti na početak. ◊ Koliko taštine sadrži jedna ispravna odluka, koliko licemerja u svakom saopštavanju