Пређи на главни садржај

Постови

Čitam: Znakovi pored puta, Ivo Andrić

 Često se desi da, jedan za drugim, pročitam toliko romana da mi je potreban predah, mala pauza u kojoj pogledam po koju epizodu neke omiljene serije, film ili Bookvaliste.  Jedan od najboljih načina da osvežim male sive ćelije i da regenerišem um i vid je da uzmem nešto jednostavno, jezgrovito i klasično, što može da resetuje um a istovremeno probudi inspiraciju.  U najboljim danima, za vreme studija, sam mogla i tri knjige dnevno da čitam.  Sada baš i ne. Zato mi znači da imam pri ruci knjigu koja zadovoljava sve moje potrebe onda kad se opuštam ili prosto nemam vremena.   Znakovi pored puta su moj izbor i preporuka- uvek. Napisao ju je naš nobelovac, Ivo Andrić - prava je riznica mudrosti. Bezvremena. Još kada je imate u luksuznom izdanju u kožnom povezu, ta knjiga postaje pravo malo blago koje ima posebno mesto u biblioteci. Laguna je, uz to, odabrala moju omiljenu boju, pa je užitak potpun.  Volela bih kada bi bili toliko dobri da u istom povezu objave i sabrana dela. Mislim da

Čitam: Zauvek moj dragi, Džodžo Mojes

Retko čitam romane koji su u trenutno u fokusu , nekako, imam onu unutrašnju odbojnost prema većini stvari o kojima se priča svuda. Tako bi i sa Džodžo Mojes , koju je ekranizacija njenog romana Dok nisam srela tebe dugo držala u fokusu ljubitelja ljubavnih priča i potpuno van fokusa moje radoznalosti. Nakon ovog, naredni naslov je bio Posle tebe , a sledeći je upravo ovaj o kome čitate danas: Zauvek moj dragi. Lu se iz Engleske seli u Njujork, gde će biti asistentkinja Agnes , novoj i mladoj, supruzi milionera Leonarda Gopnika.  Pored nepregledne liste obaveza Lu će morati da se suoči sa sumanutim promenama raspoloženja  kojima je Agnes izlaže nepodnošljivom pritisku. Uz to,  biće primorana da čuva tajnu, što će je dovesti na rub egzistencije i naterati je da se zapita šta joj je zaista važno u životu. Boreći se da opstane u svetu koji iza osmeha krije licemerstvo, a ispod lepe reči hladan prezir i ravnodušnost, Lu kroz ceo roman, malo po malo, po prvi put otkriva sebe, svoje želje

Zimska inspiracija: Bijeg, Dragutin M. Domjanić

  U tamnu onu, tajnu dalj, Pod jablanova sjenu, Niz cestu hitru, beskrajnu, Saonice nek krenu. I jošte prije nego noć Svoj sag zvjezdani splete, Nek naši vranci pomamni Već uzagrapce lete. Nek snijeg s grana sipa se, Na vjetru vije griva, A ti mi bliže privij se, Ti, moja željo živa! Pa kuda god nas vodi put, Je l? to nam je svejedno. Života nema za nas tu, Tu duša gine bijedno. I ja ću uzde pustiti, Šta treba cilja nama? Ta kazat će nam vjetar put, I noć nas vodit sama. Pa tko zna, što nam skriva sve Ravnica ta daleka, I brda mrak i rijeke led, Gdje smrt il život čeka. Ej, bilo kako, znat ćemo, I ako kob nas shrva, Da samo naša bješe noć — I posljednja i prva. Natašina Čitaonica 2021.© Nataša Kasaš Pratite na mrežama :      Instagram Facebook

Čitam: Uhvati zeca, Lana Bastašić

Lana Bastašić, Uhvati zeca   Čitam: Uhvati zeca , Lana Bastašić   Mnogi će vam reći da je ovo roman o ženskom prijateljstvu, roman o prekinutoj niti koja, uprkos kilometrima udaljenosti i godinama ćutnje, ima svoj način da proganja, muči i drži u pripravnosti nekadašnje polovine jedne celine koja sada postoji samo u varljivom sećanju. Ne tako retkim postupkom nepouzdanog pripovedača, vodi nas Sara koja, putujući ka i kroz prostor koji je napustila, pokušava da evociranjem prošlosti i razobličavanjem sećanja razotkrije potisnute emocije i da zagrebe dublje u potrazi za smislom. U   tom postupku, neminovno, njeno nezaustavljivo traganje za belim zecom sećanja razotkrijva upravo - nju. Lana Bastašić piše slobodno, neusiljeno. Stil pripovedanja je na mahove izrazito poetski obojen, asocijacije se prirodno nadovezuju jedna na drugu i čine kompaktnu celinu sa sadržinskom materijom teksta. Epilog, kome sve teži, poput crne rupe usisava sve elemente romana – likove, sve dimenzije vremen

Čitam: Voli svoj život, Sofi Kinsela

Sofi Kinsela, Voli svoj život Dobro došli u jedno sasvim posebno, praznično čitanje . Reč je o novoobjavljenom romanu poznate nam autorke koji je svoje mesto na Laguninim policama dobio 10. decembra 2020. godine. Sofi Kinsela nam je poznata po svom serijalu o kupoholičarki , a reč je o ljubavnim romanima, takozvanom čiklit žanru. Beskrajno šarmantna i duhovita, Sofi nam još jednom pokazuje svoj talenat u novoj romantičnoj priči. Ljubav na prvi pogled izaziva Avu i Meta da izađu iz zone komfora i preispitaju svoje granice. Kada se upoznaju na kursu kreativnog pisanja u Italiji, sve je bajkovito, a njih dvoje uživaju jedno u drugom pod staklenim zvonom. Kako će se snaći pri povratku u realnost kada se oboje vrate svojim životima i ne tako savršenim porodicama? Koliko je teško odreći se svojih navika, pristati na kompromis, promeniti se zarad drugoga? To ćemo saznati na samo jedan način. Velika šolja kafe za jednu, knjiga za drugu ruku i – omiljeni kutak za čitanje. Započnimo ovu godinu

Čitam: Olujni bedem, Dejan Stojiljković

OLUJNI BEDEM, Dejan Stojiljković   Olujni bedem – Duge no ći i crne zastave #2     Olujni bedem je nastavak priče o    vitezovima Reda Zmaja , o sudbinama malih ljudi koje je zahvatila oluja ratnih zbivanja, o opsadi grada Niša i bici na Pločniku. Ne znam zašto sam na nekoliko strana čula da se mnogima više dopao 1.deo serijala. Meni se Olujni bedem činio ujednačenijim, i, iako sadrži i opsadu Niša i bitku na Pločniku stekla sam utisak da je mnogo dinamičniji, ali i sadržajniji. Opisi sukoba su filmični, čitljivi (često imam problem da se zagubim u odgonetanju toga gde je kome oružje, a gde glava, što se ovde nije desilo – savršeno slikovito ali i precizno i jasno postavljene scene). Pored likova kneza Lazara i sultana Murata, pratimo i razvoj ljubavne priče između Toplice Milana i Dostane, a tu je i moralna kriza Miloša Obilića iz koje niče i ona ideja da, poput Ahila, učini podvig na bojnom polju pre nego što dušu preda večnosti. Nažalost, nije se ispunilo očekivanje da nam b

Čitam: Duge noći i crne zastave, Dejan Stojiljković

Duge noći i crne zastave  Duge noći i crne zastave    Dobrodo šli u nastavak čitanja ovog golemog poduhvata o najvećem srpskom porazu. Iako sam načela ovaj, za sada, triptih natraške (jer sam i ja verni predstavnik svog naroda, pa ne umem sve po redu i običaju), mogu reći da se u čitanju taj iskorak ne oseća. Likovi su nam svima poznati, kao i istorijski kontekst.  U romanu Duge noći i crne zastave    Dejan Stojiljković se bavi tematikom osmanlijskog nadiranja u srpske zemlje koje započinje osvajanjem Pirota 1386. godine. Pored toga, bliže se upoznajemo sa ličnošću kneza Lazara i sa trojicom junaka Toplicom Milanom, Ivanom Kosančićem i Milošem Obilićem , kao i sa Markom Kraljevićem (Mrnjavčevićem ). Turski osvajač, Murat , je prikazan kroz odnos sa svojim sinovima Jakubom i Bajazitom , kao i kroz brojne dijaloške linije sa Edhemom , sultanovim dervišem od poverenja.  Radnja romana je jednostavna. Pratimo nekoliko paralelnih tokova koji se brzo smenjuju. Jedan od njih je i lik Lazara