Sada konačno znam zašto ima toliko čitalaca koji baš vole Sparksa!
Kao i sa mnogim mega-popularnim piscima, oduvek sam imala neki nagon koji me je uporno odvraćao od njih: Elenu Ferante sam prvi put čitala tek prošle godine, kao i Gijoma Musoa. Da se odlučim da ipak prestanem da ih ignorišem najviše je uticala ova naša divna knjiška zajednica bukstagramera, a da počnem da otkrivam pripovedački svet Sparksa najviše je zaslužna @wishforbooks koja me je svojim divnim prikazima Sparksovih ostalih romana ubedila da uzmem već jednom tu knjigu - bilo koju njegovu. Srećna okolnost je ta da je Laguna upravo objavila najnoviji roman pod naslovom Želja.
Naziv me je na prvu loptu kupio, te evo svežih utisaka nakon čitanja!💗
Ovaj roman nas upoznaje sa Megi, mladom ženom avanturističkog duha. Ona je fotograf, proputovala je ceo svet, videla njegovu lepotu i uspela da fotoaparatom zabeleži čarobne trenutke i sačuva ih za večnost. Ipak, sama je. Nema ni partnera, niti je naročito bliska sa roditeljima i sestrom. Uspešna jeste, vodi svoju galeriju u Njujorku, ali u njenom životu, osećamo kroz suptilno piščevo tkanje, nešto nedostaje. Ili Neko?
Nadalje u romanu upoznajemo Marka koji je inicijator Meginog pogleda u prošlost. Divnu, strašnu, romantičnu, tužnu prošlost. Tamo nalazimo i Brajsa, Meginu prvu ljubav, njenu tetku Lindu, čitavu skupinu lepo portretisanih likova koji su svi deo Meginog sećanja. Gde su oni u sadašnjosti, pitala sam se sve vreme čitanja. Kako priča odmiče, klupko se odmotava, a čitalac će dobiti svoje odgovore.
Zaista, ovo nije jedan od onih romana koji u sebi sadrže akciju, preokrete, uzbuđenje. Ovo je jedna lična drama ispričana retrospektivno, iz pozicije u kojoj se malo šta može promeniti (ponešto, ipak, može). Kako sam ja doživela, pisac nam sugeriše da razmislimo šta nam je u životu važno - zarad čega se odričemo nekih stvari. Kao što je neko rekao, nije važna cena, već vrednost nečega.
Moram da kažem da me Sparks nije ostavio spokojnom na kraju.
Zapitala sam se koliko nas će dosegnuti Smisao, suštinu ovog života. Pitam se kako da prepoznamo esenciju i kako da je zadržimo. Šta ako dođemo do srži prerano i naivno pomislimo da će nam se neke stvari, neki ljudi ponoviti dvaput? Mislim da niko od nas nema taj Odgovor.
"Ali nikada ne zaboravi da je ljubav uvek jača od straha... "
Natašina Čitaonica 2022. © Nataša Kasaš
Коментари
Постави коментар