Пређи на главни садржај

Čitam: Nikolas Sparks, Želja

 


Sada konačno znam zašto ima toliko čitalaca koji baš vole Sparksa!

Kao i sa mnogim mega-popularnim piscima, oduvek sam imala neki nagon koji me je uporno odvraćao od njih: Elenu Ferante sam prvi put čitala tek prošle godine, kao i Gijoma Musoa. Da se odlučim da ipak prestanem da ih ignorišem najviše je uticala ova naša divna knjiška zajednica bukstagramera, a da počnem da otkrivam pripovedački svet Sparksa najviše je zaslužna @wishforbooks koja me je svojim divnim prikazima Sparksovih ostalih romana ubedila da uzmem već jednom tu knjigu - bilo koju njegovu. Srećna okolnost je ta da je Laguna upravo objavila najnoviji roman pod naslovom Želja
Naziv me je na prvu loptu kupio, te evo svežih utisaka nakon čitanja!💗

Ovaj roman nas upoznaje sa Megi, mladom ženom avanturističkog duha. Ona je fotograf, proputovala je ceo svet, videla njegovu lepotu i uspela da fotoaparatom zabeleži čarobne trenutke i sačuva ih za večnost. Ipak, sama je. Nema ni partnera, niti je naročito bliska sa roditeljima i sestrom. Uspešna jeste, vodi svoju galeriju u Njujorku, ali u njenom životu, osećamo kroz suptilno piščevo tkanje, nešto nedostaje. Ili Neko? 

Nadalje u romanu upoznajemo Marka koji je inicijator Meginog pogleda u prošlost. Divnu, strašnu, romantičnu, tužnu prošlost. Tamo nalazimo i Brajsa, Meginu prvu ljubav, njenu tetku Lindu, čitavu skupinu lepo portretisanih likova koji su svi deo Meginog sećanja. Gde su oni u sadašnjosti, pitala sam se sve vreme čitanja. Kako priča odmiče, klupko se odmotava, a čitalac će dobiti svoje odgovore. 

Zaista, ovo nije jedan od onih romana koji u sebi sadrže akciju, preokrete, uzbuđenje. Ovo je jedna lična drama ispričana retrospektivno, iz pozicije u kojoj se malo šta može promeniti (ponešto, ipak, može). Kako sam ja doživela, pisac nam sugeriše da razmislimo šta nam je u životu važno - zarad čega se odričemo nekih stvari. Kao što je neko rekao, nije važna cena, već vrednost nečega. 

Moram da kažem da me Sparks nije ostavio spokojnom na kraju. 
Zapitala sam se koliko nas će dosegnuti Smisao, suštinu ovog života. Pitam se kako da prepoznamo esenciju i kako da je zadržimo. Šta ako dođemo do srži prerano i naivno pomislimo da će nam se neke stvari, neki ljudi ponoviti dvaput? Mislim da niko od nas nema taj Odgovor. 

"Ali nikada ne zaboravi da je ljubav uvek jača od straha... "


Natašina Čitaonica 2022. © Nataša Kasaš

Pratite na mrežama: Instagram   Facebook Goodreads


Коментари

Популарни постови са овог блога

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

 Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice.  Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i krajnje neod

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela

Kamij Lorans, Mogla bih to biti ja - preporuka za čitanje

  Zahvaljujući izuzetnim preporukama sa #bukstagram profila Manjini naslovi ovaj je roman našao put do mene.  Zaista sam srećna što ima mnogo profila i blogova koji u današnje vreme svoj sadržaj kreiraju na taj način da do vas stignu realne preporuke za čitanje i koji prave naslove i dobre autore izvode na svetlost dana gotovo svakodnevno! Tako je i roman Mogla bih to biti ja došao do mene, a samim tim i ova "vanredna preporuka" do vas. Da pređemo na štivo! Kamij Lorans je napisala jedan od najinteresantnijih romana koje sam pročitala ove godine. Ova psihološka drama je kolaž jedne priče ispričane iz više perspektiva. Svaka od njih nam daje novi ugao gledanja, novu percepciju kroz naraciju protagonistkinje Kler , četrdesetosmogodišnje profesorke, razvedene žene i majke dvoje dece.  Ona svoju priču izlaže u formi dnevničkih zapisa, a za tom varijantom događaja idu i beleške psihijatra, bivšeg supruga i spisateljice Kamij. Svi su upleteni u tumačenje događaja, svi imaju sv