Intrigantni
pseudonim Elena Ferante, pod kojim piše svetska književna senzacija o
kojoj ne znamo gotovo ništa, konačno je došla i na moje police. I ne samo na
moje police, već i u moje misli, pogađajući precizno sve one bolne, nežne,
osetljive tačke u kojima su pohranjena sećanja na detinjstvo, mladost,
prijateljstva, prve ljubavi i još mnogo, mnogo toga.
Manirom zrelog
pripovedača sa već izgrađenom tehnikom, u „Genijalnoj
prijateljici“ nailazimo na opširan uvod koji, kako sam saznala čitajući i
slušajući vaše komentare na moj uvodni tekst o romanu, prilično umara prosto
jer je više informativnog nego fabulativnog karaktera. Dakle, više upoznavanje
sa svim bitnim akterima tetralogije nego razvijanje same radnje. Ovaj koncept
uvoda me neodoljivo podseća na „Ime ruže“
Umberta
Eka gde se u tok romana ulazi na ovaj način. U njemu i sam narator
ohrabruje čitaoca da istraje u svom uspinjanju na svetlost u kojoj će se
razliti sama suština romana. Tako je i ovde. Kada se izborima sa prvih pedesetak
stranica, počinje putovanje koje nas lansira u Elenino sazvežđe, na ulice
Napulja i kuće sa oboda grada u kojima obitavaju glavni junaci.
Upoznajemo se sa
neprikosnovenim ustrojstvom koje vlada u porodici, u komšiluku, ulici, kvartu,
školi, gradu. Izbliza gledamo siromaštvo, potčinjenost, neprijateljstvo.
Upoznajemo Lilu, Enca, don Akilea, Elenu,
gđu Olivije... ta mreža međusobnih odnosa se grana poput moždanih sinapsi,
nevidljiva ali tako čvrsto ispletena da ni jedan od likova nema stvarne šanse
da se otrgne svom mestu i ulozi, osim ako ga potera sreća da se nađe u
izuzetnim okolnostima. Pa i onda, u slučaju Elene,
koja u jednom trenutku nastavlja školovanje i izlazi iz svog okruženja, ne
možemo reći da su se njeno naučeno ponašanje i opšta očekivanja prema životu
suštinski promenila. Više izgleda da su ta njena istupanja kratkotrajne
amplitude posle kojih (sa svakim završenim stupnjem obrazovanja) se sve vraća u
ravnu liniju i ustaljen život.
Ovo je izuzetno
sadržinski bogat roman, iz tog je razloga potpuno nemoguće i nepotrebno obuhvatiti
sve činioce i sve teme koji on pruža. O samoj temi ženskog prijateljstva može
se reći mnogo toga jer verujem da kod svakoga budi raznolike asocijacije –
naročito ako se nalazi u dobu koje je za sobom bar deceniju ostavilo završetak
srednje škole/fakulteta.
🌼Elena i Lila, kao neki arhetip ženskog
prijateljstva, jin i jang u odnosu koji grade, su me bolno podsetile na te
godine u kojima je svaka uspostavljena veza za nas sudbinska i naizgled večna.
Nisam baš ni sigurna da ima osobe koja se sa jednom od njih dve ne bi
poistovetila ako je dovoljno iskrena, brutalno iskrena prema sebi.
🌼Lila me je fascinirala svojim magnetizmom koji
poput gravitacije uvlači u svoje polje sve koji se, makar i slučajno, nađu u
njenoj blizini. Osujećena životnim okolnostima, a odlučna i tvrdoglava do
nerazumnosti, puna neostvarenog potencijala, ponekad mi je, uprkos divljenju,
bila na granici tragikomičnosti.
🌼 I Elena isto tako, sa stalnom potrebom da se
upoređuje i dodvorava, što je nesumnjivo posledica lošeg odnosa sa majkom i
nedostatka podrške. Njen uzlet iz siromaštva, upornost koju ulaže u učenju je,
čini mi se, ekvivalentna želji da se otrgne - što pre, iz te sredine u kojoj
nije našla ništa od onoga za čim mladost traga - ta njena motivacija mi je
potpuno jasna.
Još
jedna književna paralela kojoj su mnogi bili skloni se odnosi na roman „Uhvati zeca“ Lane Bastašić. Sa
žaljenjem moram da kažem da jesu vidljivi argumenti u kojima se upoređuje odnos
između junaka, čak i sam način izvođenja radnje – i ja sam bila iznenađena
njihovom očitošću. I tužna sam zbog toga jer mi je sve jasnije da je medijska
kampanja imala ogromni udeo u popularizaciji dela koje je – već napisano! Da ne
govorim o autorkinim napomenama na kraju romana – to je takvo potcenjivanje
publike i još više sramotno, uzimajući u obzir da pred sobom nismo imali
potpuno čist rukopis. A ja sam, baš zato da ne bih potpala pod uticaj tih
optužbi, čitala prvo Lanu, pa onda Elenu!
Budući
da je sada sredina juna, verujte da se neopisivo radujem ovom letu koje će
sigurno biti u znaku Napuljske tetralogije. Nadam se da ćete mi se pridružiti
jer ima tako mnogo razloga za to!
Natašina Čitaonica 2021. © Nataša Kasaš
Коментари
Постави коментар