Tako sam
srećna što je najzad došao
dan da s vama podelim utiske o ovom ljupkom ljubavnom romanu.
Glavni likovi su
pisci, Everet i Dženjuari – ona piše ljubavne romane sa obaveznim hepiendom, a
on „ozbiljnu“ prozu. Oboje zapadaju u stvaralačku blokadu, i tu je šansa da se
okrenu jedno drugom za pomoć. To samo na tren deluje kao nemoguća misija, jer,
uprkos spoljašnjoj odbojnosti koju pokazuju, Everet se potajno divi njenoj
sposobnosti da u svemu vidi dobro, a ona njemu zavidi na tome što je priznati
autor kome se predviđa blistava budućnost.
Pored toga, među
njima se rađa hemija koja sve češće preti da ih potpuno obuzme i da od
prvobitnog plana da pomognu jedno drugom stvori nešto što bi moglo da bude i
ljubav.
Ovaj roman nije
jednodimezionalan, glavni junaci imaju lepo razrađene karaktere, životne priče
koje ih definišu i zaokružuju njihove ličnosti. I Dženjuari i Everet su prošli
i kroz radost i kroz patnju, i lepo se vidi kako ih ta iskustva čine osobama
kakve jesu.
Emili Henri ima
razvijen stil pisanja, smisao za trenutak i veštinu da opiše sve napetosti,
iščekivanja, osećanja i atmosferu.
U rangu čiklita,
odličan roman i sve preporuke za čitanje od mene!
Natašina Čitaonica 2021. © Natasa Kasas
Pratite na mrežama: Instagram Facebook
Коментари
Постави коментар