Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за фебруар, 2021

Čitam: Damin gambit, Volter Tevis

   Neverovatno uzbudljiva priča o Elizabeti Harmon , genijalnoj šahistkinji koju pratimo na njenom putu da osvoji svet. Čak i da ne znate ništa o šahu, roman će vas uvući u čudesni svet ove mentalne igre - čekaćete susret između Bet i velemajstora Borgova kao da ste zagriženi posvećenik.  Kada Bet ostane siroče sa osam godina, jedina svetla tačka u njenom životu postaje gdin Šajbel koji je u retkim trenucima predaha podučava šahu. On za kratko vreme shvata da pred sobom ima izuzetno talentovanog protivnika, najboljeg kog je do tad imao, i to osmogodišnju devojčicu. Posle prve odigrane simultane partije, i Bet shvata da je šah jedino što je zanima. Emocionalno ranjiva, krhka devojčica koja je pretrpela traumu gubitka roditelja, nalazi zaklon od stvarnosti i tiho utočište u igri koja u njoj budi maštu, inspiraciju i nadahnuće. Vraća joj osećaj kontrole nad životom i šansu da ona bude ta koja će odlučiti o sledećem potezu.  To je možda i najveća lekcija o šahu koju sam naučila čitaju

Čitam: Iscelite svoje telo, Lujza Hej

  Hajde da nastavimo ovaj niz ljubavi zapocet 14. februara tako što ćemo pričati o ljubavi prema sebi. J Svi znamo da je Lujza Hej postavila čvrste temelje u oblasti pozitivne psihologije i pružila tolikim ljudima inspiraciju, nadahnuće i hrabrost da se izbore sa svojim strahovima i problemima. Ako niste nista pročitali iz njenog širokog opusa, najiskrenije mislim da bi trebalo, a najbolje je krenuti od knjige Moć je u vama . Iscelite svoje telo ja zapravo posmatram kao kratak priručnik za nas koji smo već u materiji i razumemo u ovom vodiču o čemu se radi. Za mnoge knjige koje sam pročitala ozbiljno sam se pitala kako su uopšte bestseleri – za Lujzine nikad nisam postavila to pitanje. Sve i da se umorite od te pozitivne mantre (kao što i sama jesam pre nekoliko godina kad jednostavno ništa nije moglo da spreči odlazak mojih voljenih) nikad ne nestane magija kojom vas, kao zaštitni omotač, uviju Lujzine reči:   „Ja ne rešavam svoje probleme. Ja rešavam svoje misli, a onda se p

Čitam: Kafić na kraju sveta, Džon Strelecki

­­ “ Tra ćite snagu na mnogo stvari ako niste usklađeni sa onim što želite da radite. U tom slučaju možda nećete imati snage da iskoristite prilike da radite ono što želite kad vam se ukažu.“     Ako vam je potrebno osveženje u životu ili niste zadovoljni situacijom u kojoj se nalazite danas, ovog meseca ili godine, zgrabite ovu knjigu! Vremena vam neće odužeti mnogo, ali će vas lepo resetovati i vratiti na fabrička podešavanja J  I glavnom junaku ovog romana je bilo potrebno tačno to – da se potpuno izgubi u nedođiji, samo da bi sebi priznao, onako najiskrenije, da jednostavno ne zna šta će sa  svojim životom, a ni sa sobom. Da je, žureći za boljim životom, na nekoj raskrsnici pogrešno skrenuo i izgubio sebe, a i taj „cilj“, koji mu se, nakon toliko godina trčanja za njim, čini sve više apstraktnim i dalekim. Kafić na kraju sveta postavlja ova 3 pitanja: Zašto ste ovde? Plašite li se smrti? Jeste li ispunjeni? Zapitajte se koje su želje i ambicije zaista vaše, a koje su vam nametnu

Čitam: Tvrđava, Meša Selimović

Lepo je kad od knjige očekujete mnogo, a to i dobijete! Ovo je moje drugo čitanje Selimovića , koje sam započela prošlogodišnjim čitanjem romana Derviš i smrt . Ne mogu vam opisati kakav je užitak čitati tekst u kome je svaka reč promišljena, s namerom napisana i smislena u kontekstu. Prateći sudbinu Ahmeta Šabe , kroz stilski perfektno pripovedanje, kroz život jednog čoveka prepoznajemo univerzalna pitanja koja se tiču svakog od nas. Zato i postoji razlika između klasika i popularnog štiva: dok nas drugo zabavi i razonodi, ovo prvo nas  ostavlja malo blize odgovorima za kojima tragamo. Nema potrebe da vam prepričavam radnju romana. Jednostavna je, a mnogi su Tvrđavu sigurno odavno procitali. No, nije na odmet podsetiti se zašto neke knjige zauvek ostaju u kućnoj biblioteci i zasšo su pri svakom ponovnom čitanju sveže, bezvremene i neprocenjivo vredne.   *Nesreća je kao vatra, istopi sve osim zlata. *Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj,ali ovaj nikad više. Hiljadu

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela