Пређи на главни садржај

Šta sam čitala u martu

 


Šta sam čitala u martu


Kakvo je vreme napolju bilo, takva je bila i moja čitalačka sreća.😼 S obzirom da su na listi za čitanje u martu bili pretežno noviji naslovi, nisam bila sigurna šta bih mogla od njih da očekujem. Kad sam očekivala sjajnu priču, dobila sam mlake redove, a kad nisam očekivala ništa - iznenadila sam se prijatno. 

No, da počnemo!


1. Želja - Nikolas Sparks. Ovo je roman koji je Laguna objavila početkom marta. Ne znam da li mi verujete da je ovo moj prvi Sparksov roman! O Beležnici i mnogim ekranizacijama njegovih romana ću pisati uskoro (romantičari, spremite se!), a sada par reči o najnovijoj knjizi. Priča prati Megi, devojku koja je proživivela mnogo u životu. Od tinejdžerke prinuđene da prebrzo odraste i donese neke preteške odluke, do Njujorčanke koja je samostalna i uspešna. Mi je upoznajemo u trenu kada se suočava sa neizbežnom smrću, usamljenu i ne toliko uplašenu koliko razočaranu životom kome nije pronašla istinsku svrhu. Kad Megi upozna Marka ona koristi preostalo vreme poveravajući mu svoju životnu priču. Saznajemo mnogo o njoj, o njenoj porodici, a i o ljubavi. Pomalo i o empatiji i o tome kako se ophoditi sa osobom koja je bolesna i depresivna. Ovaj se roman lako čita uprkos temi koja nije lagana. Sparks piše razumljivo, lepo i vodi priču bez ikakvih saplitanja i uplitanja. Uživala sam u njegovoj jednostavnosti i iskrenosti.


2. Samo još malo - Simona Arnstet. Nakon romana Sve ili ništa ova spisateljica mi je ostala u lepom sežanju, pa sam zado htela da pročitam i njen drugi čiklit. Lagano, zavodljivo, puno klišea koje smo i sami doživeli ili priželjkivali, priča na koju bi, realno, svako kolutao očima. Ali, znate onaj trenutak kad shvatite da, uprkos tome, silno želite da saznate šta će se desiti. 😉 


3. Stvarno koliko i ja - Hane Eštavek. Ovaj roman je psihološka drama, monolog koji vodi mlada junakinja zaključana u svojoj sobi. Roman je pun sitnih, uznemiravajućih nagoveštaja, o odnosu sa dominantnom majkom, vezi sa momkom, o svakodnevnim stvarima od kojih neke čine da se zapitamo koliko je iskrena, a koliko psihički stabilna  naša protagonistkinja. Ako volite neobične, savremene priče, onda je ovo neveliko delo sigurno za vas! 

4. Fric i Dobrila - Srđan Valjarević. Ovo je zbir kolumni koje je autor objavljivao u listu Nedeljnik tokom 2020. godine O svakodnevici povratnika iz Švajcarske u nadstvarnu Srbiju, o njihovim razmišljanjima i filozofijama ćete čitati uz mnogo crnog humora i ironije. Kao što je mnogo puta rečeno, Srđan Valjarević je majstor neizgovorenog, a to potvrđuje i ovim sličicama iz života porodice s Konjarnika. 



Dakle, ako se pitate šta da čitate sledeće, pročitajte još jednom moje utiske i izaberite prema sopstvenom ukusu. Sigurna sam da ćete pronaći idealnu knjigu za sebe! 💗


Natašina Čitaonica 2022. © Nataša Kasaš

Pratite na mrežama: Instagram   Facebook Goodreads







Коментари

Популарни постови са овог блога

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

 Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice.  Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i krajnje neod

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela

Kamij Lorans, Mogla bih to biti ja - preporuka za čitanje

  Zahvaljujući izuzetnim preporukama sa #bukstagram profila Manjini naslovi ovaj je roman našao put do mene.  Zaista sam srećna što ima mnogo profila i blogova koji u današnje vreme svoj sadržaj kreiraju na taj način da do vas stignu realne preporuke za čitanje i koji prave naslove i dobre autore izvode na svetlost dana gotovo svakodnevno! Tako je i roman Mogla bih to biti ja došao do mene, a samim tim i ova "vanredna preporuka" do vas. Da pređemo na štivo! Kamij Lorans je napisala jedan od najinteresantnijih romana koje sam pročitala ove godine. Ova psihološka drama je kolaž jedne priče ispričane iz više perspektiva. Svaka od njih nam daje novi ugao gledanja, novu percepciju kroz naraciju protagonistkinje Kler , četrdesetosmogodišnje profesorke, razvedene žene i majke dvoje dece.  Ona svoju priču izlaže u formi dnevničkih zapisa, a za tom varijantom događaja idu i beleške psihijatra, bivšeg supruga i spisateljice Kamij. Svi su upleteni u tumačenje događaja, svi imaju sv