Пређи на главни садржај

Aprilske preporuke za čitanje

 


Počelo je proleće, varljivo kao i moji čitalački planovi.😀


Na početku meseca bila sam inspirisana novim naslovima i entuzijastična što se tiče toga šta ću sve uspeti da pročitam. Neočekivano, moj prvobitni plan se izmenio zbog iznenadnog desetodnevnog puta. Ipak, na kraju aprila sam zadovoljna učinjenim jer je ovaj mesec pretežno bio posvećen domaćim neafirmisanim autorima i njihovim delima. U pitanju su jedan roman "Oči pune sunca" koji je napisao Srđan Kondić i jedna zbirka priča pod nazivom "Pričkice" koju potpisuju Jovana Reba i Jefimija Medić.

Pored ova dva prozna dela, u moj čitalački kutak u aprilu došunjao se i jedaan interesantan triler Sare Pener, "Mala prodavnica otrova". 

Hajde da se detaljnije udubimo u ova dela i da vam ih predstavim kako su zaslužili! 

1. "Oči pune sunca", Srđan Kondić

Gavrilo je protagonista romana,  građevinski radnik koji proživljava egzistencijalnu krizu. Okružen emocionalnim vampirima, gonjen željom za boljim životom i mirom, pokušava da pronađe neku drugu stazu od one kojom čitav život hoda. On želi ljubav, ali se plaši da je otkrije, želi da razume ljude ali je preumoran da bi imao strpljenja za njihove ćudi, želi da bude dobar kolega ali bira da postupi nepošteno. 

A kad sve već ide naopako, onda dođe i trenutak kad se sve toliko zahukta i strmoglavi u potpunu suprotnost od njegovih želja. Moram reći da me je u više navrata roman podsetio na film "Pad" - u kome Majkl Daglas glumi junaka koji pred našim očima doživljava nervni slom. Slično je i sa našim Gavrom, potpuno izgubljenim između želja i mogućnosti (materijalnih, mentalnih, moralnih). 

Jezik kojim Srđan Kondić piše je jednostavan, radnja se odigrava pravolinijski, a glavni junak koji se bori protiv svog usuda i prolaznosti je dovoljno dobro opisan da možemo da ga razumemo čak i kad nas iznenadi svojim postupcima. 



2. "Pričkice", Jovana Reba i Jefimija Medić

Jefimija i Jovana su spisateljski duo koji svojim pričama ulazi u svakodnevice svakog od nas. Često se i meni desi da, videvši neku scenu na ulici, u prodavnici, dugo razmišljam o toj situaciji i "razvezem priču" u svojoj glavi do najsitnijih detalja.🙃💬

Takvima se čine i "Pričkice". U svakoj od njih imamo početnu tačku koja nas odvede dalje i dublje. Tematika je raznovrsna, kao i dužina i stil pisanja. Ono što je svima zajedničko je to da obrađuju segmente života koje rado većina nas voli da komentariše, ali isto tako, kad je reč o nama samima - najradije ćutimo. 

Ovo su priče o svim prećutanim stvarima i o svim teskobama koje nosimo u sebi, a nema ko da ih čuje i razume. Porodica, brak, deca, licemerstvo, laž, obmane, lična izgnanstva, porođaj, mizoginija. Just name it! - naći ćete tu temu u ovoj zbirci priča! 

Autorke otvoreno i bez zadrške skeniraju i seciraju društvo, a, iako su kritički nastrojene, knjiga nije bez duhovitosti i sarkazma. Da ih nema, ne bi bila toliko čitljiva - kao kad treba da popijemo izdrobljen lek pa mu dodamo malo šećera. Jeste da klizne lakše, ali znamo vrlo dobro šta smo to progutali. Taj slatko-gorki ukus imaćete i u toku čitanja, ali ipak nećete moći da ispustite knjigu iz ruku



3. "Mala prodavnica otrova", Sara Pener

⚠️Na nemačkom "gift" znači otrov. Nije li čudno što na engleskom ta ista reč znači poklon?

📖Pratimo li ovu analogiju, kad mislimo o poklonu, najviše ih dobijamo od bliskih osoba - kada su rođendani, godišnjice, svakojake proslave. Isto tako, istraživači i detektivi sugerišu da otrov najčešće kao sredstvo ubistva koriste oni sa kojima uspostavimo odnos poverenja i to takav da ćemo mahinalno ispiti tu čašicu ili nehajno zagristi komad hrane.

Dobro sakrivena apoteka u Londonu 1791. u pregratku, između polica, krije tajnu koju čuva njena vlasnica, Nela - poznata onima kojima treba, a anonimna za sve ostale. Kad u njen život uđe dvanaestogodišnja Elajza, sve dobro čuvane tajne prete da izađu na videlo. Jer ovo nije obična apoteka u kojoj tražite lek. Ovde naručujete otrov koji ćete poslužiti onima od čijeg zla ne možete da se odbranite. 

U paralelnoj priči čitalac će upoznati i Kerolajn koja se suočava sa suprugovom izdajom i sa neispunjenim životom. Ova istoričarka će pukom slučajnošću nabasati na tragove koji će je voditi pravo do Nelinih tajni. 

Uzbudljiva i intrigantna priča kao ova će zainteresovati svakog ko voli da o prošlosti saznaje iz ugla običnih ljudi, ima dosta i emocija, uzbuđenja i puna je obrta.🤓




U narednom periodu čeka nas još mnogo noviteta i tekstova o piscima, o novim romanima, ali i nastavak jednog fantastičnog serijala koji možete gledati i u okviru serije na striming servisima. Pogađate ko je u pitanju? 🤗 Čitamo se uskoro!


Natašina Čitaonica 2022. © Nataša Kasaš

Pratite na mrežama: Instagram   Facebook Goodreads





Коментари

Популарни постови са овог блога

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

 Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice.  Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i krajnje neod

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela

Kamij Lorans, Mogla bih to biti ja - preporuka za čitanje

  Zahvaljujući izuzetnim preporukama sa #bukstagram profila Manjini naslovi ovaj je roman našao put do mene.  Zaista sam srećna što ima mnogo profila i blogova koji u današnje vreme svoj sadržaj kreiraju na taj način da do vas stignu realne preporuke za čitanje i koji prave naslove i dobre autore izvode na svetlost dana gotovo svakodnevno! Tako je i roman Mogla bih to biti ja došao do mene, a samim tim i ova "vanredna preporuka" do vas. Da pređemo na štivo! Kamij Lorans je napisala jedan od najinteresantnijih romana koje sam pročitala ove godine. Ova psihološka drama je kolaž jedne priče ispričane iz više perspektiva. Svaka od njih nam daje novi ugao gledanja, novu percepciju kroz naraciju protagonistkinje Kler , četrdesetosmogodišnje profesorke, razvedene žene i majke dvoje dece.  Ona svoju priču izlaže u formi dnevničkih zapisa, a za tom varijantom događaja idu i beleške psihijatra, bivšeg supruga i spisateljice Kamij. Svi su upleteni u tumačenje događaja, svi imaju sv