Aprilska inspiracija: Khalil Gibran

It is said that before entering the sea

a river trembles with fear.

She looks back at the path she has traveled,

from the peaks of the mountains,

the long winding road crossing forests and villages.

And in front of her,

she sees an ocean so vast,

that to enter

there seems nothing more than to disappear forever.

But there is no other way.

The river cannot go back.

Nobody can go back.

To go back is impossible in existence.

The river needs to take the risk

of entering the ocean

because only then will fear disappear,

because that’s where the river will know

it’s not about disappearing into the ocean,

but of becoming the ocean.

Natašina Čitaonica 2020.© Nataša Kasaš

Pratite na mrežama: Instagram Facebook

Коментари

Популарни постови са овог блога

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice. Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i krajnje neod

Прикажи све

Čitam: Ostrvo pelikana, Miodrag Majić

Ostrvo pelikana, Miodrag Majić Ostrvo pelikana, Miodrag Majić ◊ Nikada ne mislimo dovoljno o tome na koliko se sve načina može uticati na tok nečijeg života. Poneka usputna odluka, reč, neizmerena, a izrečena, mogu da sruše ili osvetle nečiji svet. Živimo u trenutku u kome nema mesta za duboka promišljanja, nema vremena da zastanemo i posmatramo. Da merimo, pa da sečemo. Zato volimo da verujemo u sudove i pravdu. To nas uljuljkava, skida teret odgovornosti sa naših leđa: mi živimo svoje male živote, a za kaznu ima ko da se brine. Naša sa vest je čista. Zagledamo li se dublje u u bilo čiji život, videćemo da je sastavljen iz pažljivo tkane mreže naizgled nasumičnih događaja, slučajnih susreta. Onda, u jednom trenu, vidite uzročno-posledičnu, neumoljivu vezu koja je uporno, od prvog momenta, poput efekta leptira, vodila do neočekivanog obrta, do stanja koje je nemoguće vratiti na početak. ◊ Koliko taštine sadrži jedna ispravna odluka, koliko licemerja u svakom saopštavanju

Прикажи све

Kamij Lorans, Mogla bih to biti ja - preporuka za čitanje

Zahvaljujući izuzetnim preporukama sa #bukstagram profila Manjini naslovi ovaj je roman našao put do mene. Zaista sam srećna što ima mnogo profila i blogova koji u današnje vreme svoj sadržaj kreiraju na taj način da do vas stignu realne preporuke za čitanje i koji prave naslove i dobre autore izvode na svetlost dana gotovo svakodnevno! Tako je i roman Mogla bih to biti ja došao do mene, a samim tim i ova "vanredna preporuka" do vas. Da pređemo na štivo! Kamij Lorans je napisala jedan od najinteresantnijih romana koje sam pročitala ove godine. Ova psihološka drama je kolaž jedne priče ispričane iz više perspektiva. Svaka od njih nam daje novi ugao gledanja, novu percepciju kroz naraciju protagonistkinje Kler , četrdesetosmogodišnje profesorke, razvedene žene i majke dvoje dece. Ona svoju priču izlaže u formi dnevničkih zapisa, a za tom varijantom događaja idu i beleške psihijatra, bivšeg supruga i spisateljice Kamij. Svi su upleteni u tumačenje događaja, svi imaju sv

Прикажи све

Natašina Čitaonica

Претражи овај блог