Пређи на главни садржај

Prolećno prelistavanje najzanimljivijih naslova

 

NATAŠINA ČITAONICA


Prolećno prelistavanje najzanimljivijih naslova


Februar i mart su prebrzo prošli, a dobrih se naslova nakupilo, te ne bi bilo loše da se podsetimo najboljih od njih. Prvo bih želela da se podsetimo magičnih novih izdanja Kontrast izdavaštva koji slave poeziju domaće i svetske književnosti. Veliki je izbor dela savremenih, ali i pesnika 20. veka, što mi je posebno drago. U novom ruhu nalaze se pred nama Žak Prever, Branko Miljković, Jovan Dučić, Vasko Popa, ali i Milica Špadijer i Monika Herceg. 

"Da li ću moći

Na ovom nepočin-polju
Da ti podignem šator od svojih dlanova"


- Jedna od najlepših pesničkih slika pripada Vasku Popi, pesniku srpskog modernizma. Jedan od meni najdražih pesnika. Sigurno ste čuli za pesmu, tj. ciklus pesama Vrati mi moje krpice (ako niste, to je velika nepravda i šteta). 💔

👁Nepočin-polje je druga zbirka pesama čiji je naslov zapravo izveden iz stiha prethodne zbirke Kora i ima značenje pučine.

Zbirka Nepočin-polje se uvek štampa sa specifičnim znamenjem koje stoji na početku knjige - kao što vidite, u pitanju je krug u kome se nalazi zmija koja drži svoj rep u ustima (grčki uroboros). Zmija zatvara polje koje je horizontalno podeljeno na gornji i donji nivo u kome se nalazi oko. 👁

Kada imate ovakvu zbirku pred sobom, punu simbola, neobičnosti, a opet tako prijemčivu i zanosnu, verujte da se podsetite šta je prava književnost, umetnička i večna.


 Sledeća zbirka izabranih pesama pripada Branku Miljkoviću, našem Princu pesnika čiji se tragični završetak života neprestano prepliće sa njegovim stvaralaštvom. 
Često se svrstava u neosimboliste, a svoj izraz crpi iz folklora i
mita, stapajući ih sa lirikom. Ja lirski izraz ovako oblikovan volim, bila sam opsednuta Triptihonom za Euridiku, toliko da sam, poslednjim dinarom za vreme studija, kupila njegovu zbirku.❤️‍🔥
Slučaj je hteo da sam i neko vreme bila urednik stranice "Poeziju će svi pisati", što je, sveukupno, vodilo do današnjeg dana i mog pokušaja da vam ovog pesnika približim.

Uz Disa i Popu, prema mom senzibilitetu jedan od najdražih, Miljković je nekad lagan kao dašak vetra (Jedan maleni cvet), a nekad razoran, što znači - veličanstven (Triptihon)!
Umeće i hermetizam u jednom se retko sreću, a nema većeg užitka kada pred sobom imate poeziju koja vas inspiriše da tragate, otključavate, osluškujete i slutite. I da je iznova i ponovo naglas čitate.📖❤️‍🔥

Još jedno "klasičnije" delo koje mi je zaokupilo pažnju je roman Quo vadis Henrika Sjenkeviča.

Ovaj roman, koji sažima nekoliko tema iz vremena Neronove vladavine, prvi put je preveo na srpski jezik direktor Prve beogradske gimnazije Lazar R. Knežević 1913. – taj se prevod zadržao i do 2020. u izdanju koje i sama imam!

Sjenkevič je inspiraciju dobio prilikom posete maloj kapeli u Rimu gde je video ploču sa natpisom Quo vadis? koja sadrži apokrifnu ranohrišćansku legendu po kojoj je Sv. Petar, bežeći iz Rima, susreo Isusa. Kada ga je Petar upitao Quo vadis, Domine? (Kuda ideš, Gospode?), Hrist mu je odgovorio Romam eo iterum crucifigi (u Rim da budem ponovo razapet). Postiđen svojim kukavičlukom, Petar se vraća u Rim da strada u ime hrišćanstva.

Ovaj događaj je prikazan u romanu kao sublimacija svih dešavanja u njemu. Iako pratimo priču o zabranjenoj ljubavi između rimskog vojskovođe Vinicija i Ligije, zarobljene ligurske princeze, podloga za tu priču je vladavina Nerona i prodor hrišćanstva u dekadentni Rim. Pisac je slikovito dočarao rimski dvor, paganstvo u sukobu sa Petrom i Pavlom, apostolima koji su tada u Rim došli da propovedaju novu veru.

Neronov lik je takođe upečatljiv, sva izopačenost je uverljivo prikazana, kao i sam trenutak spaljivanja celog Rima da bi Neron spevao najtragičniji spev.
*spoilers!*
Da bi se spasio od besnog naroda, on dolazi na ideju da hrišćane, kojih je sve više, optuži za podmetanje požara i zarobljava i Ligiju, koju izvodi na leđima bika u arenu jer je nalazio poseban užitak u tome da gleda Vinicijevu patnju.

Ovaj roman je reprezent klasične književnosti. Sadržajan je, u smislu da ima mnoštvo razvijenih likova i ubedljivih karaktera, a nadasve je prikaz menjanja ljudske svesti, poimanja smisla života i smrti. Prema njemu su snimani i filmovi, a sam autor je i dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Pre nego što nastavimo sa prelistavanjem romana, rado bih da vam skrenem pažnju na jedno književno-teorijsko delo mlade naučnice Nedeljke Bjelanović pod nazivom Narativni sentimenti. 

"Čitanje je i svojevrsni voljni pristanak na bespomoćnost, budući da je čitalačka empatija osuđena na to da ostane na izvjestan način jalova; u tom činu predaje ima i supresije sujete, njegovanja skromnosti."

Nedeljka Bjelanović je naučna saradnica u Institutu za književnost i umetnost, a njena knjiga "Narativni sentimenti" je objavljena 2022. Našla se u najužem izboru za nagradu Nikola Milošević koja se dodeljuje za najbolju knjigu u oblasti teorije književnosti i umetnosti.

Zašto je emocionalni sloj u doživljaju književnosti važan i kako to da jedno delo može da utiče na naš život i doživljaj sveta su neke od tema obrađenih u ovoj studiji.

Čak i da niste skloni teoriji književnosti, verujte da ćete mi zahvaliti što sam vam ovu knjigu preporučila. Iz svake pročitane rečenice upoznajete i autorku, njenu erudiciju, izuzetno obrazovanje zaigrano sa malo humora, mnoštvo referenci s kojima ćete na kraju izaći sa spiskom od još dvadesetak knjiga koje moorate da pročitate.

Za kraj ovog Prelistavanja bih još na vaš spisak za čitanje dodala roman Danijele Krin Požar!

"Kao kod svake stvari koju svrstamo i shvatimo, iz nje je nestalo čarolije."

🪻Danijela Krin piše roman u čijem se središtu nalazi jedan tridesetogodišnji brak i dvoje ljudi u njemu: Peter i Rahel.

🪻Oni su u epicentru zbivanja, nalaze se na seoskom imanju na kome uopšte nisu želeli da budu, posećuju ih osobe koje nisu očekivali (ili želeli) da vide.

🪻Pored unutarnjih neuroza i napetosti za koje ni Peter ni Rahel nisu sigurni do koje mere je svrsishodno da ih poput nekontrolisanih lavina sručuju jedno na drugo, nad glavama im visi još jedna dilema: da li uopšte treba da ostanu zajedno⁉️
🔥To se pitanje dodatno komplikuje spoljašnjim uticajima. Trvenja u mišljenjima oko društvenih pitanja, podržavanje ili kritika njihove dece... toliko se pritiska oseća sa ovih strana da i saosećate i frustrirate se sve vreme.🤯🙈🙊

🔥Autorka sve ovo piše elegantnim, pomalo melanholičnim pismom. Slike seoske idile, obližnjeg jezera i prirode su umirujuće, osvežavajuće, kako za čitaoca, tako i za junake.
Šta je to što bi moglo da očuva Rahel i Petera zajedno? Štaviše, šta je jednom životu potrebno da bismo Želeli da ga živimo? - pročitajte, možda nađete svoj odgovor! 👍 Da imam kod sebe Danijelinu drugu knjigu, "Ljubav u slučaju opasnosti", verujte, iz ovih bih je stopa uzela i počela da čitam! 

Uskoro pišem više o novim naslovima u knjižarama, a osvrnućemo se i na nekoliko knjiga koje ovih dana završavam! Uživajte u čitanju!

Natašina Čitaonica 2023. © Nataša Kasaš

Pratite na mrežama: Instagram   Facebook Goodreads

Коментари

Популарни постови са овог блога

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

 Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice.  Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i krajnje neod

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela

Kamij Lorans, Mogla bih to biti ja - preporuka za čitanje

  Zahvaljujući izuzetnim preporukama sa #bukstagram profila Manjini naslovi ovaj je roman našao put do mene.  Zaista sam srećna što ima mnogo profila i blogova koji u današnje vreme svoj sadržaj kreiraju na taj način da do vas stignu realne preporuke za čitanje i koji prave naslove i dobre autore izvode na svetlost dana gotovo svakodnevno! Tako je i roman Mogla bih to biti ja došao do mene, a samim tim i ova "vanredna preporuka" do vas. Da pređemo na štivo! Kamij Lorans je napisala jedan od najinteresantnijih romana koje sam pročitala ove godine. Ova psihološka drama je kolaž jedne priče ispričane iz više perspektiva. Svaka od njih nam daje novi ugao gledanja, novu percepciju kroz naraciju protagonistkinje Kler , četrdesetosmogodišnje profesorke, razvedene žene i majke dvoje dece.  Ona svoju priču izlaže u formi dnevničkih zapisa, a za tom varijantom događaja idu i beleške psihijatra, bivšeg supruga i spisateljice Kamij. Svi su upleteni u tumačenje događaja, svi imaju sv