Пређи на главни садржај

Decembarski dnevnik čitanja

 Decembarski dnevnik čitanja



Dobrano kasnim ove godine sa utiscima o pročitanim knjigama. Nadam se da će sami naslovi uspeti da samo kašnjenje neutrališu, a da ćete vi moći da izaberete nešto po svom ukusu.

Da krenemo na hronološku listu!


1. Priča o novom prezimenu, druga po redu napuljske tetralogije Elene Ferante, a prva knjiga u decembru koju sam pročitala. Roman me je strpljivo čekao od leta da ga se latim - s druge strane, ja sam čekala da se prilike usklade da bih mogla potpuno da se posvetim čitanju. 

Zašto? Zato što ova priča o dve prijateljice uvlači čitaoca do te mere da zaboravi na spoljašnji svet. U ovom nastavku Elena i Lila nastavljaju svoje životno putovanje. Iako obe razočarane - Lila bračnim životom, a Elena potragom za ljubavlju, one i dalje imaju želja i ideala koje slede/odlučuju da sruše. Feranteova i dalje suvereno vlada tekstom, pripoveda strpljivo i opširno. Uspeva da pronikne i opravda karaktere i odluke likova, gradi ih postepeno kao da pravi maketu grada, autentičnu do najsitnijeg detalja.

Užitak u čitanju Priče o novom prezimenu je neizbežan - i jedva čekam da započnem i treći deo tetralogije!




2.  Nada novog jutra, Ketrin Hajni

Eh, desi se i da potpuno omašim u izboru knjige! Iako ima bookstagramera i blogera kojima se knjiga dopala, moji su utisci na potpuno suprotnom kraju spektra. 

Priča prati Džejn i, za moj ukus, previše likova koji ne obogaćuju radnju, sadržaj knjige je prenatrpan događajima koji i nisu morali da se dese, a junaci su mi bezlični, nezanimljivi, dosadni. Što se mene tiče, preskočite slobodno i nećete žaliti!





3. Nisam to baš najbolje razumela, Mila T. Mihajlović
Ova zbirka kratkih priča je divno feelgood štivo, malo šaljivo, malo poučno. Prolazni životni trenuci prikazani su tako da se iz njih nešto nauči ili da nas podseti na neke ljude i doživljaje. Nostalgično, ali i lepršavo: Mila nam pokazuje kako da prodišemo kroz najgore momente i kako da prigrlimo one najlepše.

4. Strelac, Paulo Koeljo

Na stotinak stranica, u alegoričnoj priči (koju prate savršene ilustracije), kakve su gotovo sve kad je Koeljo u pitanju, slušamo korisne savete o životu u svim njegovim aspektima. U već prepoznatljivom maniru, pisac uz malo mistike prostire pred nas mudrosti i uvide koji nisu bogzna kako novi i nečuveni, ali su fino podeljeni, taman da možemo jednu po jednu misao da izanaliziramo i/ili primenimo.

Jeste da sam bila fan kad sam imala 16 godina i pročitala Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala, a posle toga i ostalih romana koje sam u tom uzrastu pročitala, ipak mi je drago da sam se podsetila Koeljovog prepoznatljivog stila.


5. Pogodi koliko te volim, Sem Makbretni - knjiga za decu

✨️Kada nekog jako volimo, katkad poželimo da mu saopštimo svoja osećanja pravim rečima. Samo, kako da ih pronađemo?Veliki Smeđodlaki Zec i Mali Smeđodlaki Zec otkrivaju nam da je ljubav neizreciva, sveobuhvatna i beskrajna.✨️

✨️Divna knjiga sa prelepim ilustracijama je, kao što sam i nagađala, pravi izbor i najlepši poklon svakom detetu!🥰🎄🎁 Nađa i Ema (9 i 7 godina) kažu da je knjiga odlična i da im se mnogo sviđa!🥰📚📚

✨️Ono što sam još primetila je i to da je štampa samog izdanja dosta kvalitetna, što je za knjige za decu zaista prednost jer će im sigurno dugo trajati i ostati kao uspomena na njihovo detinjstvo i ovogodišnje praznike.🥰



6. Ne samo za Božić✨️Natali Koks je napisala pravi cosy/feelgood roman koji će najbolje ići uz božićnu muziku u pozadini i vašeg ljubimca sklupčanog uz vas.

✨️Čarli je ovde glavna junakinja, nalazi se na ivici propasti (kao što je često slučaj sa ovim tipom romana) i biva prinuđena da Božić (koji nikako ne voli) provede daleko od Londona, i to u pansionu za pse.
S moje tačke gledišta (kao neko ko je traumatizovan za ceo život što se pasa tiče), svaka njoj čast!😅

🎀Čarli (naravno) upoznaje i interesantnog veterinara, čisto da se ne bi sve vrtelo oko nje same i pansiona. 🫠🩷

🎀Nemam se na šta žaliti u pogledu ovog romana - i klišei i Hallmark atmosfera su upravo to što sam od njega priželjkivala. Ne savršenstvo, već duh praznika.🎄 Ukoliko to tražite, "Ne samo za Božić" zvecka zvončićima i praporcima kad počnete da čitate.😉🎄

Dragi moji, nadam se da ste uživali u ovom decembarskom dnevniku čitanja! U samom čitanju ja zaista jesam. Ostaje mi još da vam poželim srećne praznike i da u novoj godini vreme iskoristite pametno i kvalitetno - ja ću biti tu da vas redovno obaveštavam o knjigama, piscima i izdavačima! 

Do čitanja, Natašina Čitaonica📖💗


Natašina Čitaonica 2023. © Nataša Kasaš

Pratite na mrežama: Instagram   Facebook Goodreads











Коментари

Популарни постови са овог блога

Čitam: Očevi i oci, Slobodan Selenić

 Ovo je roman koji govori o burnom istorijskom periodu od kraja Prvog do kraja Drugog svetskog rata. Lokacijski je smešten u Beograd , a prati tri generacije jedne porodice.  Porodicu Medaković upoznajemo kroz perspektivu Stevana Medakovića , Milutinovog sina i Mihajlovog oca. Njegovo pripovedanje započinje u Engleskoj, gde se Stevan školuje i upoznaje Elizabetu , svoju buduću ženu, koju dovodi u posleratni Beograd, tada nerazvijeni, postorijentalni grad koji nije našao ni svoj identitet ni mesto u savremenoj Evropi. Početak parlamentarizma i pokušaj demokratije koji se ruši pod težinom rastućeg komunističkog pokreta neodoljivo je referentan i na sadašnje prilike te je sasvim razumljivo zašto je Selenić ovaj roman uspeo da objavi tek 1985. „Po uverenju komunista krivično zakonodavstvo postoji da bi štitilo njihovu vlast, a pojedini paragrafi ne služe kažnjavanju pravih prestupnika , već ućutkivanju, suzbijanju i progonu neistomišljenika. To se najlakše postiže širokim i krajnje neod

Čitam: Deca zla, Miodrag Majić

„Postoje stvari koje je bolje nikada ne saznati. Ne postajemo od svake istine bolji.“  Baš u trenutku kada sam okrenula poslednju stranu romana i uzela telefon da pogledam šta ima novo na voljenom nam instagramu, na #branasbookclub je započeta diskusija o Miodragu Majiću i Deci zla . Divna koincidencija i savršena prilika da svoje sveže utiske podelim sa još mnogo ljubitelja književnosti i dragom Branislavom Antović.  Moram da kažem da se moj prvi utisak o Vulkanovoj knjizi nije promenio: ovo je roman koji ima intrigantnu i neobičnu temu, donekle tipiziranog i psihološki nedovoljno portretisanog glavnog junaka. Ipak, ono što bih rekla da je svetla tačka ovog romana je odabir tema. Poslednjih nekoliko godina smo potopljeni jugo-lit talasom, talasom istorijskih i pseudoistorijskih romana, pokušajima da se iskristališe prošlost, kako daleka, tako i bliska.  Deca zla takođe kao jedan od događaja uzimaju ratove devedesetih i njihov produkt – decu zla. Decu koja su se rodila i živela

Kamij Lorans, Mogla bih to biti ja - preporuka za čitanje

  Zahvaljujući izuzetnim preporukama sa #bukstagram profila Manjini naslovi ovaj je roman našao put do mene.  Zaista sam srećna što ima mnogo profila i blogova koji u današnje vreme svoj sadržaj kreiraju na taj način da do vas stignu realne preporuke za čitanje i koji prave naslove i dobre autore izvode na svetlost dana gotovo svakodnevno! Tako je i roman Mogla bih to biti ja došao do mene, a samim tim i ova "vanredna preporuka" do vas. Da pređemo na štivo! Kamij Lorans je napisala jedan od najinteresantnijih romana koje sam pročitala ove godine. Ova psihološka drama je kolaž jedne priče ispričane iz više perspektiva. Svaka od njih nam daje novi ugao gledanja, novu percepciju kroz naraciju protagonistkinje Kler , četrdesetosmogodišnje profesorke, razvedene žene i majke dvoje dece.  Ona svoju priču izlaže u formi dnevničkih zapisa, a za tom varijantom događaja idu i beleške psihijatra, bivšeg supruga i spisateljice Kamij. Svi su upleteni u tumačenje događaja, svi imaju sv